Kada sam dobila obavijest da će moj sin Bence imati logopedski pregled u vrtiću, moram priznati da sam osjetila olakšanje. Napokon će ga vidjeti stručnjak i saznat ćemo gdje se nalazimo. Možda ću konačno dobiti odgovor zašto još uvijek govori tako tiho, zašto se muči sa glasovima i zašto mrmlja kada želi nešto ispričati.
Nakon pregleda, međutim, rekli su mi samo ovo: „Sve je u redu, mama, još mora sazrijeti.“
Rečenica koja umiruje na papiru – ali iznutra ostaje pitanje.
„Još mora sazrijeti.“ Lijep, ohrabrujući izraz. Znači da se ne trebam brinuti, da nije ništa ozbiljno. Ali je li zaista tako?
Na povratku kući, Bence je pjevušio neku svoju pjesmicu na stražnjem sjedalu. Nisam razumjela ni riječ. Duboko u sebi osjećala sam kako raste pitanje: što da radim s tom rečenicom? Da sjedim prekriženih ruku i čekam? Ili da potražim drugi put?
Što se krije iza izraza „još mora sazrijeti“?
Sljedeće večeri sjedila sam za kuhinjskim stolom s izvještajem o pregledu ispred sebe. Lijepi stručni izrazi: „artikulacija blago zaostaje u odnosu na dob“, „pasivni rječnik odgovara dobi“, „aktivni rječnik nešto siromašniji“. I na dnu zaključak: „Daljnje ispitivanje za sada nije potrebno.“
U tom trenutku izgovorena je ona rečenica. Htjela sam vjerovati da je sve u redu, ali srce mi je govorilo drugačije. Bence ima četiri i pol godine i trebao bi već više govoriti. Pogotovo jer nas sljedeće godine čeka procjena spremnosti za školu.
Zašto čekanje često nije dovoljno?
Djeca se doista razvijaju različitim tempom. Neka recitiraju pjesme s dvije i pol godine, druga progovore tek sa šest. Ali govor nije samo skup riječi. Jasna artikulacija utječe na učenje čitanja, društvene odnose i samopouzdanje.
Ako odgajateljica ne razumije točno što dijete govori, ono se lako može isključiti iz zajedničke igre. Ako se vršnjaci smiju jer ga čuju kako „brblja kao beba“, to ga može povrijediti.
Zato sam odlučila da, unatoč umirujućim riječima, nešto poduzmem.
Prvi korak: realna samoprocjena
Sjela sam i iskreno razmislila o našem svakodnevnom životu. Koliko zapravo razgovaramo? Dobiva li dovoljno jezičnih poticaja? Ili mu se samo obraćam usput dok žurim kroz jutarnju rutinu? Ne izgovaram li rečenice prebrzo, bez stvarne povezanosti?
Procijenila sam i koliko vremena provodi pasivno ispred televizora. Bila sam šokirana vlastitim brojkama: sat vremena crtića ovdje, pola sata ondje…
Uključiti, ne opteretiti – razigrano širenje rječnika
Željela sam da govor ne bude obaveza, već doživljaj. Tada sam otkrila metodu KinderSpeech™. Nudila je upravo ono što mi je trebalo: bez ekrana, a ipak zvučni podražaj koji Bence može samostalno istraživati.
Prve večeri odabrali smo temu „kućanstvo“. Isprva je samo slušao kako uređaj izgovara riječi: „žlica“, „tanjur“. Zatim me pogledao i pokazao na žlicu u ruci. Mali osmijeh. Povezanost. Sljedeća riječ došla je od njega: „žli…“ – prvi pokušaj izgovora „žlica“.
Dnevnik malih uspjeha
Nakon tjedan dana počeli smo voditi „Benceov rječnik“. Svaki novi glas, svaka napola izgovorena riječ završila je na magnetskoj ploči. Popis je vidljivo rastao: lopta, autobus, mačka, kakao.
Nije odjednom postao govornik. Ali za obiteljskim stolom već je pričao – kratkim, jednostavnim rečenicama. I što je najvažnije: uživao je u tome što ga razumijemo.
Što zapravo znači „još mora sazrijeti“?
Sada znam. Znači da i mi, roditelji, moramo sazrijeti. Sazrijeti u spoznaji da razvoj nije pasivno čekanje, nego aktivna prisutnost.
Odgojitelj ne vidi u naš svakodnevni život. Logoped dobije samo trenutak u ordinaciji. Mi, međutim, vidimo cijelu sliku. Ako u sebi osjećamo strah, ne bismo ga trebali ušutkati.
Moja poruka roditeljima u sličnoj situaciji
Ne srami se ako te boli što tvoje dijete ne govori kao druga djeca. Nije tvoja krivnja. Ali tvoja je odluka kako ćeš reagirati.
Možeš čekati, kao što mnogi savjetuju. Ili možeš djelovati. Potražiti alat bez ekrana. Igrati se s njim nekoliko minuta dnevno. Bilježiti uspjehe. Slaviti prvo „kakao“, nesavršeno, slinavo izgovoreno.
Na našem je putu KinderSpeech™ bio vrata kroz koja Bence polako ulazi u svijet govora.
Ako si i ti iz vrtića dobila samo papir s rečenicom „još mora sazrijeti“, znaj: imaš snagu promijeniti smjer. I najmanji korak može biti velika prekretnica.