Kad se rodio moj sin, mislila sam da će govor doći sam od sebe. Slušali smo priče, puno pjevali i stalno mu se obraćali, ali s vremenom sam shvatila: Luka ne govori kao druga djeca. Dok su ostali već sastavljali jednostavne rečenice, on je još uvijek samo pokazivao prstom i ponavljao pojedinačne zvukove.
S 18 mjeseci izgovarao je tek jednu-dvije riječi. Tada sam se zaista počela brinuti i potražila na internetu: „Dvogodišnje dijete ne govori – što učiniti?”. Naišla sam na mnogo savjeta, ali najkorisniji su mi bili oni koji su naglašavali važnost igara za poticanje govora. Počela sam istraživati što roditelj može učiniti u toj osjetljivoj fazi kada se djetetov rječnik tek počinje razvijati.
Put do riječi – kroz igru
Govor nije samo vještina – to je proces koji zahtijeva poticaje, sigurno okruženje i puno strpljenja. Shvatila sam da klasično pitanje „Reci lijepo, što je to?” kod Luke ne funkcionira. Počela sam tražiti igre i aktivnosti koje nisu prezahtjevne, ne uključuju ekrane i podržavaju razvoj vokabulara.
Velika prednost igara za poticanje govora je što uključuju više osjetila – vid i sluh. Slike povezane s riječima – primjerice „jabuka”, „avion” ili „psić” – lako se pamte, a djeca ni ne primjećuju da uče. Logopedi često ističu da je dob od 2 do 4 godine ključna za razvoj rječnika – i ja sam to sama doživjela.
Jednog dana otkrila sam igru s karticama koje izgovaraju riječi. Nije bila glasna, nije svijetlila – ali je odmah privukla Lukinu pažnju. Jednostavne slike, izgovorene riječi – i sve se odvijalo njegovim tempom. Primijetila sam i da bi nakon nove riječi često napravio pokret ili izraz lica – tako je učenje postalo multisenzorno iskustvo.
Naš večernji ritual
Svake večeri biramo nekoliko kartica i zajedno ih gledamo. Ja izgovaram riječi, on ih pokušava ponoviti. Ponekad se samo smiješi, ponekad ih tihim glasom izgovara. Jedna od prvih riječi koje je više puta ponovio bila je „mačka”. Nekome možda sitnica – meni pravo čudo.
Nakon nekoliko tjedana redovitog igranja počeo je pokazivati slike i prije nego što bih ih imenovala. Kasnije je sam rekao: „Hajde da se igramo s riječima!”. Ova igra mu je zaista probudila želju za govorom – i ne samo njemu. I ja sam ponovno naučila primjećivati najmanje znakove.
Jedno jutro ušao je u kuhinju, podigao ručicu i rekao: „kruh.” Znala sam da tu riječ nije čuo od nas – naučio ju je kroz igru. To mi je bio jasan dokaz da igre za razvoj vokabulara uistinu djeluju – i donose veselje.
Od tada često imenuje predmete u trgovini, na igralištu ili u autu – ponekad me povuče za ruku i ponosno kaže: „autobus!” ili „konjić!”. No najljepši trenutak bio je kad je prvi put rekao: „mama, vidi!”. Tada sam osjetila da su riječi konačno postale dio našeg života.
Što preporučujem drugim mamama
Ovo iskustvo me naučilo da razvoj govora nije natjecanje. Umjesto uspoređivanja, bolje je fokusirati se na ono što funkcionira za naše dijete. Igračke koje potiču govor – bilo da su to kartice, igre pred ogledalom ili pjesmice – pomažu ne samo u komunikaciji, već i u jačanju odnosa.
Bilo mi je važno pronaći rješenje bez ekrana, koje prirodno potiče komunikaciju i ima podršku stručnjaka. Neke igre za razvoj govora preporučuju i logopedi, posebno za djecu kod koje se govor razvija sporije.
Primijetila sam i da, kad igra donosi ne samo napredak nego i veselje, dijete postaje otvorenije. Redovitost, zajednička pažnja i pozitivne reakcije pomogle su Luki da od pojedinačnih riječi prijeđe na dvočlane izraze.
Snaga roditeljske prisutnosti
Najvažnija lekcija za mene? Ne moram biti savršena. Dovoljno je da sam prisutna, da promatram i da pružim prostor za učenje. Kroz zajedničke igre za razvoj govora ne samo da je on naučio nove riječi – i ja sam ponovno naučila igrati se, biti strpljiva i radovati se svakom malom napretku.
Rječnik djece najbolje se razvija kad je povezan s emocijama, iskustvima i bliskošću. Jezične igre i aktivnosti nude upravo to: siguran prostor i mogućnost učenja kroz odnos.
Shvatila sam i da se razvoj govora ne može požuriti – ali se može podržati. Dnevnih 10–15 minuta igre s karticama bilo je dovoljno da Luka u nekoliko mjeseci nauči desetke novih riječi. A budući da djeca najbolje uče ponavljanjem, često se vraćamo na iste kartice – iznova i iznova, uz osmijeh.
Ako si u sličnoj situaciji…
…i osjećaš da se djetetov vokabular još nije razvio – ne očajavaj. Postoje mnoge metode i alati koji mogu pomoći. Kod nas je promjena došla zahvaljujući jednostavnoj igri za razvoj govora koju i danas koristimo.
Razvoj govora je putovanje – i svako dijete ga prolazi svojim tempom. Najvažnije je da smo uz njih, da ih podržavamo – i da imamo hrabrosti zatražiti pomoć kad osjetimo da je potrebna.
Moja poruka? Nisi sama. Mnogi roditelji traže rješenje kada njihovo dijete s dvije godine još ne govori. Provjerene metode koje preporučuju logopedi – poput učenja pomoću ilustriranih kartica – već su pomogle mnogim obiteljima.
+ Savjet: Ako tražiš sličnu igru, mi smo koristili KinderSpeech™ kartice – posebno osmišljene za poticanje razvoja govora. Pogledaj, možda će pomoći i vama.