Komunikacija bez riječi prisutna je još od dojenačke dobi: jedan pogled, pokret ruke ili uzdah – sve to može imati značenje. No što učiniti kada dijete ne govori, a ipak jasno daje do znanja što želi – samo ne riječima? Što nam poručuje svojim tijelom? I što ako takvo stanje potraje mjesecima ili čak godinama?
U ovom blogu istražujemo kako djeca komuniciraju govorom tijela, koliko je to važno za razvoj govora i kako im možemo pomoći da geste zamijene riječima.
Govor tijela kao prvi oblik komunikacije
Već novorođenčad komunicira – plačem, kontaktom očima, pokretima ruku. Neverbalna komunikacija prirodna je predigra govoru. Beba najprije nauči izražavati se tijelom, a tek kasnije riječima.
Tipične geste u ranom djetinjstvu:
-
pokazivanje na predmet koji želi
-
podizanje ruku – znači „uzmi me“
-
odmahivanje glavom za „ne“
-
povlačenje roditelja za ruku kad želi pomoć
Sve su to uobičajene faze – no u nekom trenutku geste bi trebale ustupiti mjesto riječima.
Kada govor tijela postaje previše dominantan?
Ako dijete od 2,5–3 godine komunicira isključivo gestama, dok njegovi vršnjaci već sastavljaju rečenice, važno je zapitati se:
-
Ima li dovoljno govornog poticaja kod kuće?
-
Razumije li sve što čuje?
-
Traži li kontakt s drugima?
-
Nedostaju li samo riječi ili i komunikacijska namjera?
Neka djeca se oslanjaju na pokazivanje jer je brzo i učinkovito – roditelj će ionako pogoditi. No to može usporiti razvoj govora.
Što govor tijela može poručivati?
I bez riječi, dječje ponašanje može otkriti mnogo:
-
Povjerenje – donese li vam knjigu, zna da ćete se njome baviti
-
Frustracija – baca igračke, viče jer se ne zna izraziti
-
Potreba za kontaktom – stalno želi biti blizu roditelja
-
Sramežljivost, tjeskoba – okreće glavu, izbjegava pogled, skriva se od nepoznatih
Iz tih poruka roditelj može zaključiti gdje je dijete na emocionalnom i jezičnom razvoju.
Kako potaknuti prelazak s gesta na riječi?
-
Ne pogađajte, pitajte: „Želiš loptu?“ – tako uči da se na riječ reagira, a ne samo na gestu.
-
Izgovarajte umjesto njega jednostavne riječi: „Voda“, „Hoćeš?“, „Daj mi“.
-
Pohvalite svaki pokušaj govora – i ako kaže samo jedan glas.
-
Ne postavljajte samo pitanja – pričajte, komentirajte, objašnjavajte što radite.
-
Koristite pomagala poput KinderSpeech™.
Uloga KinderSpeech™ u prijelazu s gesta na govor
Govorne kartice KinderSpeech™ daju zvuk slikama, pa dijete:
-
ne samo da vidi riječ, već je i čuje,
-
uči povezati predmet s njegovim imenom,
-
može oponašati ono što čuje,
-
i istovremeno uživa u iskustvu.
To stvara pozitivan ciklus u kojem geste postupno zamjenjuju riječi.
Zaključak
Govor tijela prirodni je dio komunikacije – ali ne bi trebao ostati jedini način izražavanja. Roditelj najviše pomaže kada prepozna signale, odgovori na njih i nježno usmjerava dijete prema govoru. KinderSpeech™ može biti vrijedan saveznik u tome, pomažući da pokreti uskoro prerastu u riječi, a riječi u rečenice.